Sve boje kvantne zapletenosti. Od mita o Platonovoj špilji, preko sinkronosti Carla Junga, do holografskog svemira Davida Bohma.

Knjiga je podijeljena u tri dijela. U prvom dijelu (Intuicije) autor se bavi najrelevantnijim hipotezama o laznoj stvarnosti uocljivog svijeta. Veliki mislioci predvidjeli su postojanje razine svijesti koja nadilazi materiju. Ovu ideju nalazimo u Platonovom "Mit o spilji", u Berkeleyevoj "Nematerijalistickoj teoriji", a takoder i u "Psihologiji forme" (Gestaltpsychologie). Najautoritativniji izvor lezi u radovima o "kolektivnoj podsvijesti" i o "Teoriji sinkroniciteta" Carla Junga.
U drugom dijelu (Potvrde) autor na elementaran, ali detaljan nacin opisuje put kvantne fizike, od eksperimenta Thomas Young-a s barijerom s dva proreza do fenomena superpozicije stanja i kvantne korelacije. Kroz ove privilegirane kljuceve moguce je razumjeti kvantnu zapletenost. U trecem dijelu (Perspektive) autor opisuje teorije koje je David Bohm razvio o "kvantnom potencijalu" o "implicitnom svemiru i eksplicitnom svemiru" i o holografskoj viziji kozmosa.
Sve se objasnjava apsolutnom jednostavnoscu, bez upotrebe matematickih formula i uz pomoc mnogih ilustracija.Covjecanstvo je od svog podrijetla zeljelo istraziti podrijetlo i sastav stvari, otkriti njihovo funkcioniranje i njihovu intimnu svrhu. Univerzalno koristena metoda je rasclanjivanje predmeta na sve manje dijelove, a zatim njihova analiza pomocu svih mogucih tehnika, od vizualnog istrazivanja do kemijskih reakcija.
To se dogada i danas. Primjerice, ako znanstvenik zeli otkriti kemijsku i fizicku strukturu granitne kocke, rastavit ce je na sve manje dijelove dok se ne podijeli na pojedinacne atome. Medutim, ako sam znanstvenik zeli istraziti pojedine cestice koje cine atom, primit ce nevjerojatno iznenadenje. Granitna kocka ponasa se poput kocke leda. Znanstvenik vidi materiju koja postaje magla, isparava, nestaje medu prstima.
Cvrsta tvar postaje energija koja vibrira. Pojedinacne cestice pretvaraju se u fluktuirajuce valove bez ikakve cvrste tjelesnosti. Na subatomskoj razini, materija vise nije cvrsta tvar, ona postaje nesto drugacije. Elementarne cestice nas varaju. Izgledaju poput cvrstih tockica ako ih netko promatra, ali ponasaju se poput vibracijskih valova kad ih se ne promatra. Atomi prakticki sadrze samo vakuum.
Na povrsini vjerujemo da materiju mozemo dodirivati, vagati, manipulirati i mjeriti. Ali, u svom najintimnijem sastavu, materija postaje mreskanje praznine, energije, informacija, vala ili vibracija. Ono sto nam se cini cvrstim materijalom, u svojoj najintimnijoj biti vise nije cvrst materijal. U ovom je trenutku jasno da vise ne mozemo govoriti o jednoj stvarnosti. Ovisno o razinama promatranja, od krajnje malih do beskrajno velikih, postoje mnoge stvarnosti, sve razlicite, ali sve apsolutno istinite.
Ili, mozda, postoje mnogi aspekti vise stvarnosti, jos uvijek nepoznati. Sve filozofije i religije uvijek su pretpostavljale da "zona duha" nadilazi materiju; medutim, nitko nikada nije uspio pruziti dokaze o njegovom postojanju. Danas kvantna fizika otvara ogroman prozor na vidike koje do proslog stoljeca nismo mogli ni zamisliti. Potvrde potjecu od uspjesno izvedenih pokusa, posebno onih koji se odnose na fenomen kvantne zapletenosti.
Danas znamo da postoji razina stvarnosti koja vise nije podlozna ogranicenjima Newtonove fizike. Fizika materije vise nije dovoljna za opisivanje svemira.