Sve boje kvantne zapletenosti. Od mita o Platonovoj pećini, preko sinhronosti Carla Junga, do holografskog svemira Davida Bohma

Knjiga je podijeljena u tri dijela. U prvom dijelu (Intuicije) autor se bavi najrelevantnijim hipotezama o laznoj stvarnosti opazljivog svijeta. Veliki mislioci su zamislili postojanje nivoa svesti koji nadilazi materiju. Ovu ideju nalazimo u Platonovom "Mit o spilji", u Berkeleyevoj "Nematerijalistickoj teoriji", kao iu "Psihologiji forme" (Gestaltpsychologie). Najautoritativniji izvor lezi u radovima Carla Junga o "kolektivnoj podsvijesti" i o "Teoriji sinhronosti".
U drugom dijelu (Potvrde) autor na elementaran, ali detaljan nacin opisuje put kvantne fizike, od eksperimenta Thomas Young-a o barijeri s dva proreza do fenomena superpozicije stanja i kvantne korelacije. Kroz ove privilegirane kljuceve moguce je razumjeti kvantno isprepletanje. U trecem dijelu (Perspektive) autor opisuje teorije koje je David Bohm razvio o "kvantnom potencijalu" o "implicitnom svemiru i eksplicitnom univerzumu" i o holografskoj viziji kosmosa.
Sve je objasnjeno apsolutno jednostavno, bez upotrebe matematickih formula i uz pomoc mnogih ilustracija.Covjecanstvo je od svog porijekla zeljelo istraziti porijeklo i sastav stvari, otkriti njihovo funkcioniranje i njihovu intimnu svrhu. Univerzalno koristena metoda je rasclanjivanje predmeta na sve manje dijelove, a zatim njihova analiza pomocu svih mogucih tehnika, od vizualnog istrazivanja do kemijskih reakcija.
To se dogada i danas. Na primjer, ako znanstvenik zeli otkriti kemijsku i fizicku strukturu granitne kocke, rastavit ce je na sve manje dijelove dok se ne podijeli na pojedinacne atome. Medutim, ako sam znanstvenik zeli istraziti pojedinacne cestice koje cine atom, primit ce nevjerovatno iznenadenje. Granitna kocka ponasa se kao kocka leda. Naucnik vidi materiju koja postaje magla, isparava i nestaje medu prstima.
Cvrsta materija postaje energija koja vibrira. Pojedinacne cestice se pretvaraju u fluktuirajuce valove bez ikakve cvrste tjelesnosti. Na subatomskom nivou, materija vise nije cvrsta materija, ona postaje nesto drugacije. Elementarne cestice nas varaju. Izgledaju poput cvrstih mrlja ako ih netko promatra, ali ponasaju se poput vibracijskih valova kad ih ne promatraju. Atomi prakticno sadrze samo vakuum.
Na povrsini vjerujemo da mozemo dodirnuti, izvagati, manipulirati i izmjeriti materiju. Ali, u svom najintimnijem sastavu, materija postaje talasa praznine, energije, informacija, vala ili vibracija. Ono sto nam se cini cvrstim materijalom, u svojoj najintimnijoj sustini vise nije cvrst materijal. U ovom trenutku je jasno da vise ne mozemo govoriti o jednoj stvarnosti. Ovisno o nivoima posmatranja, od krajnje malog do beskrajno velikog, postoje mnoge stvarnosti, sve razlicite, ali sve apsolutno istinite.
Ili, mozda, postoje mnogi aspekti vise stvarnosti, jos uvijek nepoznati. Sve filozofije i religije uvijek su pretpostavljale da "zona duha" nadilazi materiju; medutim, niko nikada nije mogao pruziti dokaze o njegovom postojanju. Danas kvantna fizika otvara ogroman prozor na vidike koje do proslog stoljeca nismo mogli ni zamisliti. Potvrde poticu iz uspjesno izvedenih eksperimenata, posebno onih koji se odnose na fenomen kvantne zapletenosti.
Danas znamo da postoji nivo stvarnosti koji vise nije podlozan ogranicenjima Newtonove fizike. Fizika materije vise nije dovoljna za opisivanje svemira. Kvantna fizika pokazuje postojanje nivoa na kojem energija i informacije preuzimaju materiju. Ovo je takozvani "ne-lokalni" nivo. Mogli bismo to definirati psihickim ili duhovnim nivoom.